Križni put je hod za one koji su umorni od lijepih rečenica. Tu nema šminke: drvo, prašina, znoj, padovi. I Bog koji se ne sklanja. Mi bismo Boga uredili – malo svjetla, malo glazbe, malo mira. A On bira križ: ne kao ideju, nego kao mjesto gdje se vidi tko koga stvarno ljubi.

U postajama ne gledamo samo Isusa kako nosi križ: gledamo kako križ nosi nas, jer ga On nosi za nas. Tvoja sramota, tvoja tvrdoglavost, tvoj strah od sutra – sve to odjednom ima adresu: njegovo rame. Njegova rana nije skandal koji treba prikriti, nego prozor kroz koji ulazi milost.

A nakon toga slijedi sv. Misa. Križ se ne objašnjava, nego se daruje. Ono što je bilo težina postaje hostija. Ono što je bilo čavao postaje pečat Saveza. I čovjek koji je došao slomljen, čuje riječi: “Evo, ja sam s tobom u tvojoj stvarnosti.”

Dođi. Petkom u 19:00.
Križni put – i potom sveta misa.
Crkva sv. Josipa, Offenbach.