Sveti Ivan od Križa, karmelićanski redovnik i doktor Crkve, rodio se 1542. godine u Fontiverosu u Španjolskoj, a umro 1591. godine u Úbedi. Zajedno sa svetom Terezijom Avilskom obnovio je karmelićanski red i utemeljio bosononogi karmel, živeći strogu kontemplativnu stegu koja je odgovarala zahtjevima njegova nauka. Njegova čuvena djela — Uspon na goru Karmel, Tamna noć duše, Duhovni kantik i Duhovni plamen ljubavi — sustavno opisuju put duše od odricanja od osjetilnih privezanosti do punog mističnog sjedinjenja s Bogom.

Ivan uči da se put k Bogu ne prolazi gomilanjem duhovnih iskustava, nego radikalnim praznjenjem volje od svake stvorenosti — što naziva nada (ništa). Tamna noć duše nije kazna, nego Božje djelo pročišćavanja: Bog oduzima duši osjetilne i duhovne utjehe upravo zato da bi je privukao k sebi u čistoj vjeri i ljubavi. Crkva ga je proglasila svetim 1726. godine, a 1926. godine papa Pio XI. proglasio ga je doktorom Crkve s naslovom Doctor mysticus — Mistični naučitelj.

„Da bi stigao do uživanja u svemu,
ne želi uživati ni u čemu.
Da bi stigao do posjedovanja svega,
ne želi posjedovati ništa.
Da bi stigao do toga da budeš sve,
ne želi biti ništa.
Da bi stigao do spoznaje svega,
ne želi znati ništa.“

Sveti Ivan od Križa, Uspon na goru Karmel, Knjiga I, poglavlje XIII, §11
(prema kritičkom izdanju P. Silveria de Santa Tereze; prijevod prema E. Allison Peersu)