Sveta Katarina Sijenska (1347.–1380.) dominikanska je trećoretkinja, mističarka i naučiteljica Crkve čiji je utjecaj daleko nadišao granice njezina vremena. Od rane mladosti živjela je u strogoj askezi i kontemplaciji, no Bog ju je pozvao iz samotništva na djelovanje: postala je savjetnicom papa, posrednicom u političkim sukobima i neumornom zagovarateljicom crkvene obnove. Njezino temeljno djelo, Dijalog Božanske providnosti, nastalo u mističnom zanosu između 1377. i 1378. godine, spada među najdublja ostvarenja kršćanske mistike na Zapadu.

„Duša ne može živjeti bez ljubavi, već uvijek želi nešto ljubiti, jer je stvorena od ljubavi i ljubavlju sam je ja stvorio.“

Sveta Katarina Sijenska, Dijalog Božanske providnosti, pogl. 51
(tal. izvornik: Dialogo della divina provvidenza; prev. prema Algar Thorold)

Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. godine naučiteljicom Crkve — jednom od prvih žena s tim naslovom — a Ivan Pavao II. uvrstio ju je 1999. godine u supatronice Europe. Njezin blagdan slavi se 29. travnja.