Augustin se rodio 354. godine u Tagastu (današnji Alžir), a nakon burnih godina intelektualnog lutanja — kroz maničejstvo i novoplatonizam — krštavao se u Milanu 387. godine, pod duhovnim vodstvom svetog Ambrozija. Godine 396. postaje biskupom Hipona u sjevernoj Africi, gdje ostaje do smrti 430., upravo dok Vandali opsjedaju grad. Napisao je više od pet stotina propovijedi, stotinjak traktatnih spisa i na tisuće pisama — ostavljajući korpus koji je temeljno oblikovao latinsku teologiju sve do danas.

Kao teolog, Augustin je definirao katoličko razumijevanje milosti, istočnog grijeha i predestinacije u polemici s Pelagijem; kao filozof, sintetizirao je kršćansku vjeru s platonskom tradicijom na način koji Crkva nije nadišla ni u Tomi Akvinskom. Njegova Ispovijest (Confessiones) jedinstven je dokument: istovremeno autobiografija, molitva i filozofska rasprava — živa svjedodžba o tome da um koji traži istinu uvijek na kraju dolazi pred Boga.

Proglašen je crkvenim naučiteljem (Doctor Ecclesiae), a Crkva ga slavi 28. kolovoza. Augustinova misao nije samo povijest — ona je i danas živi izvor za sve koji se bave pitanjima vjere, razuma i čovjekove naravi.

„Fecisti nos ad te et inquietum est cor nostrum donec requiescat in te.“

„Stvorio si nas za sebe, i nemirno je srce naše dok ne počine u tebi.“

Sveti Augustin, Ispovijest (Confessiones), I, 1, 1 — napisano oko 397.–400. g.