Sveta Cecilija rimska je djevica i mučenica koja je stradala oko 230. godine, a njezino se štovanje bilježi već u najranijim liturgijskim kalendarima Rimske Crkve, uključujući Martyrologium Hieronymianum iz 5. stoljeća. Po predaji, odbila je poganski brak i ostala vjerna zavijetovanoj djevičanskoj ljubavi prema Kristu, što je dovelo do njezina uhićenja i pogubljenja pod carom Aleksandrom Severom. Tijelo joj je pokopano u katakombama svetog Kalikstta, a početkom 9. stoljeća papa Pashal I. prenesao je njezine relikvije u baziliku Santa Cecilia in Trastevere u Rimu, gdje počivaju i danas.

„Znam da ću od Boga primiti nagradu djevičanstva, jer sam svoje srce i tijelo sačuvala čistima.“

Passio Sanctae Caeciliae, 5. st. — najstariji hagiografski izvor o životu i mučeništvu sv. Cecilije

Sveta Cecilija zaštitnica je crkvene glazbe — ne zbog nekog izravnog zapisa o glazbenoj djelatnosti, nego jer je predaja sačuvala sliku njezine nutarnje molitve: dok je oko nje svirao orkestar, ona je Bogu pjevala u srcu. Crkva je slavi 22. studenog.