Sveti Benedikt Nursijski (oko 480. – 547.) rodio se u Nursiji u Umbriji, studirao u Rimu, a potom se povukao u samoću Subiaca gdje je živio kao pustinjak. Nakon što je osnovao dvanaest malih zajednica monaha, oko 529. godine utemeljio je opatiju Monte Cassino i napisao svoju čuvenu Regulu — kratki, mudri i praktični zakonik koji je oblikovao zapadnoeuropski monaštvo te mu priskrbio naslov „oca zapadnog monaštva“. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1964. zaštitnicima Europe.

Benediktova Regula nije nastala kao apstraktni teološki traktat, nego kao konkretan vodič duhovnog i svakodnevnog života zajednice: određuje kada se moli, kada radi, kada čita i kako se postupa s braćom i gostima. U njezinoj srži leži uvjerenje da se Bog traži konkretnim poslušanjem, krotenjem vlastite volje i ustrajnošću u zajednici — ne izvanrednim podvizima, nego svetošću svakidašnjice.

Benediktov utjecaj na Crkvu i europsku civilizaciju teško je precijeniti: benediktinski su samostani bili čuvari pismenosti, liturgije i kulture kroz stoljeća europskog Srednjeg vijeka, a njegova Regula ostaje živim pravilom za tisuće redovnika i redovnica i danas.

„Slušaj pažljivo, sine moj, učiteljeve upute i prikloni im uho svoga srca; dragovoljno primi savjet milosrdnog oca i djelotvorno ga ispuni.“

Regula Benedicti, Prolog 1 — Sveti Benedikt Nursijski