Sveta Hildegarda Bingenska, benediktinska opatica i naučiteljica Crkve, rodila se 1098. godine u Bermersheimu u Njemačkoj. Od desete godine živjela je kao redovnica, a s četrdeset i tri godine primila je viđenje Božjeg svjetla koje ju je potaknulo da zapiše svoja duhovna iskustva u djelu Scivias — spoznaj putove — koje je papa Eugen III. odobrio 1148. godine uz poticaj sv. Bernarda Clairvauškog. Uz mističke spise, ostavila je i opsežna djela iz prirodoslovlja i medicine, glazbene kompozicije te bogatu korespondenciju s papama, biskupima i vladarima svoga vremena, što ju čini jednom od najsvestranije obrazovanih žena europskoga srednjovjekovlja.

Njezin duhovni nauk počiva na ideji viriditatisa — životne snage i plodnosti kojom Bog prožima sve stvoreno — te na dubokoj svijesti o vlastitoj krhkosti pred Božjim pozivom. Papa Benedikt XVI. proglasio ju je naučiteljicom Crkve 2012. godine, a njezinim blagdanom smatra se 17. rujna.

Tunc Regi placuit, et parvam pennam de terra levavit, et illi praecepit ut volaret, sicut idem rex voluit. Penna autem a seipsa non volat, sed aer eam portat. Sic ego non sum imbuta humana doctrina, nec potentibus viribus, nec etiam aestuo in sanitate corporis, sed in adjutorio Dei consisto.

„Tada se Kralju svidjelo te podiže malo pero sa zemlje i zapovjedi mu da leti kako on želi. Pero, međutim, ne leti samo od sebe — nosi ga zrak. Tako ni ja nisam obdarena ljudskom učenošću ni snažnim sposobnostima, niti obilujem tjelesnim zdravljem, već se oslanjam na Božju pomoć.“

— Sveta Hildegarda Bingenska, Epistola 40 (Pismo Odonu Soissonskom, oko 1148./1149.)